þÿ<!DOCTYPE HTML PUBLIC "-//W3C//DTD HTML 4.01 Transitional//EN"> <html> <head> <TITLE>Sport</TITLE> <meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=utf-8"> </head> <BODY BGCOLOR="FFF9F3" LINK="0000EE" VLINK="400080" style="margin:20"> <p></p> <h2>Sport</h2> <i>Iz knjige Vi Neznaboaci, Maurice Samuel, 1924.</i> <br> ------------------------------ <p>Najzapanjujua stvar u vaaem ~ivotu, koja je i najviae u suprotnosti sa naaim ~ivotom, je sport. Pri tome ne mislim jednostavno na vaau ljubav i privr~enost, na vaae oduaevljenje fizi kim aktivnostima, i bujnost te vaae strane, nego na psiholoaku i socijalnu institucionalizaciju sporta i sportskih organizacija i vladajuu ulogu sporta kao na ina i izraza vaae duhovne energije.</p> <p>Neu ulaziti u istoriju sporta kod vas niti praviti poreenje sa potpunim nedostatkom iste kod nas. Ali zasigurno postoji neato od izuzetne va~nosti u  injenici da su sportovi imali vladajuu ulogu u vaaoj prvoj viaoj civilizaciji, da su bili religioznog karaktera i da su bili srediate pa~nje i naklonjenosti masa.  injenica da je ovakav ogroman zna aj ove manifestacije ~ivota bio ignorisan je uglavnom posljedica pompeznosti istori ara kojima su  ast i u enost  va~nije od istine i koji,  esto bez dovoljno bistrine, razumijevanja, cinizma, vjeatine, prostaatva, naklonjenosti i ~ivotnosti, ukratko  bez dovoljno svjetovnosti da bi razumjeli ata se dogaa oko njih u novinama, politici i raznim pokretima, misle da svejedno razumiju istoriju koju izgleda smatraju ne kao ju eraanje akcije ljudi koji su danas oko njih, neko kao odvojeni i interesantni sistem nepristupa an obi noj nekultivisanoj inteligenciji. Nema potrebe da se ide u daleku istoriju. Kada pro itam ozbiljna  razmatranja istorije naaeg vremena, i vidim u kakvoj zavjeri gluposti naai istori ari ignoriau najpotentniju manifestaciju modernog ~ivota  sport, fudbal, bejzbol i koncentriau se skoro jedino na takve trivijalnosti kao ato je politika koju niko ne uzima ozbiljno, ispuni me zapanjenje i o aj. Takvi ljudi ne mogu pisati pravu istoriju. Ali neka zapa~anja postoje, i koliko god malo pa~nje ozbiljni  istori ari poklanjaju tome, neizbje~no osjeamo da je glavna slobodna strast, tj. strast koja nije neophodno uzrokovana borbom za opstanak, glavna duhovna strast, bila sport: pogledajte do detalja razvijenu religioznu proslavu sportskih dogaaja organizovanih oko atletskih takmi enja; pogledajte veli anje i ljubav koja se izlivala na atletske velikane; pogledajte koliko su najvei i najnadahnutiji talenti bili posveeni njihovom veli anju; pogledajte koliko su se sna~ne strasti javljale meu masama u sportskim dogaajima u Atini, Rimu, Vizantiji i drugdje.</p> <p>Ali u ovom pogledu, kao i u mnogim drugim, istorija je mnogo manje zna ajna od kontakta sa ~ivotom. Nema potrebe da u im istoriju ili  itam knjige da bih znao ata vam sport zna i. Jedino treba da osjetim emocije oko mene, pro itam vaae novine, pogledam zapise sa vaaih univerziteta. Najsigurnija, najdosljednija i najpostojanija slobodna emocija u vaaem ~ivotu je sport. I kada ovdje u Americi (kao uostalom i drugdje) neki od vaaih profesora i nastavnika osuuju nadmonu ulogu sporta u akolama, oni ustvari ne razumiju vaa duh. Vaa duh jeste sport: posebno vaai mladi ljudi, koji joa nisu uvu eni u borbu za opstanak, i  ije su emocije zato veinom slobodne, nalaze u sportu, u igrama, takmi enjima, najzadovoljavajui izraz svojih instinkta.</p> <p>Naravno, u najveem broju slu ajeva se, i profesori i publika, uprkos povremenim aalama na sopstveni ra un ili na ra un institucije sla~u sa stavom mladih i hrabre ih ne samosopstvenim energi nim zanimanjem za organizovani sport van akola, nego i strastvenom pa~njom kojom prate sportska dogaanja unutar koled~a. Opate je poznato da su nau na dostignua i nerazumljiva i neinteresantna prili no airokoj masi studenata, i da se akademski rad ni u kom slu aju ne mo~e nadmetati sa atletskim dostignuima u osvajanju srca i interesovanja i studenata i airih masa. A  ak su i oni koji jesu u stanju razumjeti sadr~aj nau nih dostignua, ipak sna~nije privu eni sportskim dostignuima.</p> <p>Ne sla~em se uopate sa ponekim kriti arima vaaih univerziteta koji u ovakvom stanju stvari vide pad duha zemlje i njenih nastavnika. Ovakvo stanje stvari nije dekadencija, nego puno i ~ivo cvjetanje vaaeg duha. To je vaa na in ~ivota.</p> <p>Tvrdnja veine vaaih vaspita a da se moralni instinkt vje~ba na fudbalskom i bejzbolskom terenu, boksom, veslanjem, rvanjem i drugim takmi enjima je istinita, istinitija mo~da nego ato veina od njih shvata. Vaa idealni moral je sportski moral. Intenzivna disciplina igre, duh fer-pleja, kvalitet izdr~ljivosti, zdravog humora, propisane ozbiljnosti napora, odanosti, borbe bez zle namjere ili gor ine, spremnosti da se kolegijalno, drugarski zaboravi ( like a sport , prim. prev.) -- sve se ovo u naj istijem i najneposrednijem obliku ispoljava u dobro organizovanim i pa~ljivo regulisanim sportovima na koled~u. A na iskustvima i lekcijama koje ovi sportovi nose, zasnovan je vaa  itav duhovni ~ivot.</p> <p>Nepravedno je stoga odnositi se prema ovom aspektu vaaeg ~ivota neozbiljno: vi sami  esto ne prepoznajete (osim instinktom koji se obi no zanemaruje) koliko je to duboko ukorijenjeno u vaaem ~ivotu. Time ato ste sport odvojili od javnih i organizovanih du~nosti i poatovanja koje odajete duhovnim vrijednostima (tj., u crkvi), rascijepili ste sebe. I odatle poti e komparativna slabost vaaih crkava koje su zasnovane na pogreanoj osnovi. Sport jeste za vas ozbiljna duhovna stvar. To je ispravna simbolizacija, savraeni ritual, u kojem vaae duhovne snage nalazei izraz takoe nalaze vje~bu i izdr~avaju se. Oni koji su, prije postanka Hriaanstva vezivali sport blisko sa vaaim religioznim ~ivotom su bili bistri. Danas vi praktikujete, na airokoj skali, problemati no licemjerje nesretnih preobraenika koji su ubijeeni razumom u novu religiju ali  iji ih stvarni i zdravi instinkti vode u smjeru skrivenog poatovanja starim bogovima. Da je sportu dato pravo mjesto u vaaim priznatim religioznim institucijama, u crkvi, vi biste bili sretniji,  iai i sna~niji.</p> <p>Jer sa pretostavkom, u jednom trenutku prihvaenom, da je ~ivot jednostavno radosna avantura, borba, passage-at-arms, vi i ne mo~ete bolje nego da je simbolizujete u vaaim atletskim takmi enjima, Olimpijadama, sa lokalnim obo~avanjima izra~avanim na seoskim travnatim terenima i u gradskim atletskim halama i akademijama. Strogoa pravila (svetih rituala) koji su prisutni u otvorenoj vezi sporta i religije svjedo i o dubokoj sili koja ovo dvoje  ini jednim. Zaista,  ak i kada su religija i sport razdvojeni postoji viae moralnog gaenja spram loaeg sportskog ponaaanja (varanje u igri, kukavi luk, izdaja, prekraaj, itd.) nego spram povreivanja moralnog pravila koji ne nosi nikakav sportski karakter. Vi stoga ne mo~ete uraditi niata bolje, sa vaaeg aspekta, nego usaditi u vaae mlade sna~nu ljubav i poatovanje spram ispravnog sportskog ponaaanja i ohrabriti ih u u eau u oatro regulisanim sportovima. Ako se odgajaju sa postojanoau, oni e nositi kroz  itav ~ivot duboki osjeaj pravde i nepravde prema vaaim uputstvima. A naravno, nemogue je obezbijediti bolje vaspitanje od onoga koje je povezano sa vaaim najmonijim obrazovnim institucijama.</p> <p>Ta no je da svaki sistem, vien  ak i iz sopstvenog ugla posjeduje potencijalna zla. Lokalni, klupski mentalitet mo~e postati toliko jak da iskrivi svrhu sportske institucije. }udnja za pobjedom odnosno da se bude na strani pobjednika mo~e postati toliko gorka da nadvlada moralni osjeaj; i borbe meu aampionima (kao nekad meu voama armija) mo~e ustvari obeshrabriti pojedina no u eae. Meutim svaki sistem koji ima ~ivota u sebi je podlo~an ovakvim opasnostima. A  ak i od zla se mo~e izvui dobro. Ako milioni gledaju bez daha borbu aampiona, ta borba, voena pod najboljim sportskim pravilima, postaje jak uticaj, a prave atlete mogu postati u itelji nacije.</p> <p>A takoe, gledajui ga samog za sebe, sportski moral takoe posjeduje strogu disciplinu (ako ve nema, gledano iz naaeg ugla, bilo kakvu vrstu duhovne iskrenosti), isto kao i Bo~ji moral. Takoe je teako i zahtjevno biti d~entlmen kao i biti dobar. Naravno, ova dva koncepta se u mnogim aspektima preklapaju premda su ukorijenjeni druga ije. Oba tra~e odricanje i poatovanje pravila. Oba predstavljaju napredak protiv moralne anarhije.</p> <p>Karakteriaui vaae eti ke koncepte ve sam pomenuo osnovne razlike koje ih razdvajaju od naaih. U naaem ~ivotu i problemima ljudskih odnosa nema ni traga sportskom moralu. Naa ~ivotni moral ne mo~e biti simbolizovan minijaturnom reprodukcijom. Mi nemamo igranu predstavu ~ivota. Naai mladi kao i odrasli su od po etka upueni na sam izvor, na rije Bo~iju, na rije proroka ili u itelja koji govori u ime Bo~ije. Odnosno ako izuzmemo religiju iz ove tvrdnje, naai mladi i odrasli su pro~eti osjeajem apsolutnog u njihovim moralnim odnosima. Naae vrline ne posjeduju raskoanost i aarm; naaa zla nisu ubla~ena dobronamjernim i prekrasnim licemjerstvima. Ubistvo (osim u samoodbrani) je ubistvo, bilo da je po injeno u dvoboju sa svim d~entlmenskim pravilima, ili u bezgrani nom bijesu. Mi kada se nalazimo licem u lice sa protivnikom, i jedan mora da ubije drugog, mi to radimo na najefikasniji na in: mi ne mo~emo razumjeti ideju da pravila ponaaanja mogu upravljati  inom ubistva. Mi ne mo~emo razumjeti  ovjeka koji napadajui drugoga, insistira da taj drugi, u samoodbrani, udara samo iznad struka. Taj strani karakter  d~entlmen-lopov, galantan i privla an desperado, koji se javlja sa tako zna ajnom u estaloau u vaaoj popularnoj literaturi, mo~da najbolje opisuje ono ato ~elim rei. Ideja d~entlmen-lopova  je potpuno nemogua za Jevreja: samo vi neznaboaci, sa vaaom idealizacijom sportskih kvaliteta, mo~ete objediniti nemoralnost i Ritterslttlichkeit ( osjeajni vitez , prim. prev.) u liku opate popularnog heroja. Vjerovatno je, naravno da veina vaaih Robin Hudova i Clod Duvala nisu niata viae nego obi ne siled~ije, liaeni  ak i viteatva: ali njihov zna aj nije u onome ato su zaista bili, nego u onome kakvim ih vi napravite u svom obo~avanju. Postojanost ovakvih tipova je o igledna danas isto kao ato je i uvijek bila, danas kada je maata ljudi zavedena a mladi privu eni u oponaaanje raznim Lupin-ima  i Raffle-ima  iz svijeta knjiga. Nikada mi Jevreji nismo saosjeali sa ovakvim tipom karaktera. Mi smo neosjetljivi na privla nost ispravnog  i gracioznog kao zamjenom za naa moral. Viteako ili ne viteako, dvorsko ili ne, sportsko ili nesportsko u naaem stvarnom ~ivotu ne zna e niata. Mi samo pitamo: jeli pravo ili ne?</p> <p>Jer pravila koja vi unosite u ~ivot sa atletskih polja nemaju nikakve veze sa kona nim moralnim vrijednostima vaaih postupaka i slu~e samo da vam daju moralnu satisfakciju da ste ispoatovali ovo ili ono pravilo radei bez obzira i dalje ta no ono ato hoete. I tako, odrasli i inteligentni kao ato mo~ete biti, vi sprovodite lov na ~ivotinje sa naj udnijim i najozbiljnim pravilima. Ne smijea ubiti goluba ili zeca u sportu ako ta i ta pravila nisu ispoatovana  to nije sportski . Pravite veli anstvenu listu moralnih zadataka sa ovim pravilima. Ali kakve, za ime Bo~je, to ima veze sa pravdom i nepravdom ubijanja bespomonih ~ivotinja radi sporta?</p> <p>I u posao, kojij je za vas u suatini onaj stari ubij ili budi ubijen  haos, direktno preveden na moderne socijalne oblike i termine, vi pokuaavate da unesete besplodnu galantnost koja e vam dati osjeaj da igrate igru , dajui pri tome slobodu vaaim najgorim instinktima. Time mislim da, izuzimajui zakonske obaveze, vi pokuaavate da unesete u domen poslovnih odnosa  udnu preciznost majstora ma evanja, ljubaznosti i izgovore, slogane i aifre koji samo naizgled ubla~avaju elementarnu brutalnost borbe. Slu~ba , dobro naroda , poatena nagodba , sve fraze iz akola za reklamu koje daju ton nestaanog drugarstva svijetu koji je u osnovi beskrupulozan  ovo nije namjerno laganje, nije namjerno licemjerje. Vi vjerujete da poatovanje ovih formalnosti  ini moral. Ono istina  ini nekakav moral. Ali mi, sa naae strane, ne poznajemo nikakav poseban sistem koji odvaja posao od ostatka ~ivota.  ovjek je onoliko poaten u poslu koliko i u bilo  emu drugom. Za nas, posao nema specifi ni idealizam ili dvorsku etiketu, nekakav poseban kod  asti. Mi smo poateni i istiniti ili smo nepoateni i neistiniti: to nema nikakve veze sa time ato smo trenutno u jednoj ili drugoj igri, ato smo prodavac, kroja ili bankar. I poato mi ne mo~emo, po svojoj prirodi, da vas pratimo u ovim nestaanim poskakivanjima i zavijucima, nego idemo pravo ka cilju koristei jednostavan zdrav razum i poatenje ili nepoatenje u datoj situaciji, vi nas morate smatrati (kao ato mnogi od vas i rade) liaenim etikete , tj. vaaeg morala. </p> <p>Sli ne podjele u drugim osnovnim stavovima ilustruju suatinsku razliku meu nama. Vaa odnos prema borbi (dvobojima, ratovima) i sve vrline vezane za borbu, je jedna od stvari u kojima mi ne blistamo. Za vas, hrabrost je cilj sama po sebi, isto tako i biti veli an i obo~avan, to je davanje moralnog smisla nekome  inu. Za nas, hrabrost je samo na in da se dodje do cilja. Tako je vaaa hrabrost borbena, naaa je pasivna, vaaa je napada ka, naaa odbrambena. Heroizam igra veliku ulogu u vaaem idealizmu, u naaem nikakvu. Boriti se, to za nas nikad nije slavna rabota. To je prljava rabota: mi je  inimo kada moramo (pretpostavljam da kada je u pitanju hrabrost, nema se mnogo ata birati izmeu nas i vas) ali se ne mo~emo pretvarati da je prljava neophodnost uzviaena vrlina. Dulce et decorum est pro patria mori  nije jevrejski osjeaj: jer nije slatko umrijeti ni za ata: ali ako za neato moramo umrijeti, umrijeemo.</p> <p>Takoe, mi ne veli amo ratnika kao ratnika, nasuprot naaim povremenim pojedina nim zastranjivanjima od tog stava. Ako moj brat poludi i napadne me, i ja ga moram ubiti u samoodbrani, kako mogu biti srean zbog toga? To je brutalan i mizeran posao i treba da se zavrai i zaboravi ato prije. Ovo je u osnovi jevrejski stav prema ratu i ratnicima. U Bibliji nisam naaao oduaevljenje ratom i ratnicima. Naaa radost u pobjedi nije vali anje ratnika nego samo ~estoka srea zbog toga ato se pre~ivjelo. Borili smo se sa gor inom, osvetni ki, sa namjerom da ubijemo: i naa Bog je bio Bog rata. Ali bilo kako bilo, ato se nas ti e kakvi smo danas, znam sa potpunom sigurnoau da samosvjesni Jevrej, Jevrej koji je pro~et jevrejskim ~ivotom, prezire ratnika kao takvog, gnuaa se rata: i iako je on u stanju umrijeti za svoju vjeru kao i bilo ko drugi, odbija da napravi veseli ritual od borbe.</p> <p>Jer kad vi neznaboaci tvrdite da se gnuaate rata, vi ustvari varate sebe. Rat je najuzviaeniji od svih sportova i time najdublje obo~avan. Da li vi ~alite kada morate u borbu? Da li vam nacija pada u o aj kada se rat objavi? Da li mo~da ispitujete vaaa srca pa~ljivo, surovo, ne biste li otkrili da niste slu ajno sami krivi ato ta monstruozna stvar mora da se dogodi? Da li vas pro~me drhtaj strave: Mo~da smo mi krivi ? Da li kreete na zadatak odbrane ili napada mra ni, sa grozom i gor inom? Ne, vi di~ete vaae najljepae zastave, puatate veselu muziku, vaaa krv te e ubrzano i sretno, vaaa lica se razvedre a o i zasijaju. Veli anstveni nadolazak snage prati ovo bacanje, odnosno prihvatanje rukavice. Sa kraja na kraj zemlje, novosti zvone, i svaki hrabar  ovjek i ~ena, svaki  ovjek i ~ena crvene krvi  ~udi za u eaem.</p> <p>Moram jasno da ka~em da ne mislim da ste svi vi ovakvi heroji ratnici. Nema sumnje da su milioni vas u svakoj dr~avi nerado iali u rat. Ali ovo nije suprotno mom uvjerenju. To samo zna i da milioni nisu sposobni da dostignu idealni moral koji vi njegujete. Ali  ak se i najvea kukavica, i najneradiji regrut, igra u svojim emocijama sa avanturama i trijumfima rata. Ja u ovoj knjizi govorim o idealima kojima vi te~ite i iz kojih izvla ite vaau moralnu inspiraciju. I sigurno je da vam je sam rat, nezavisno od svih ciljeva i opravdanja, osnovna potreba: a objava rata dugo  ekani signal oslobaanja, pozdravljan sa ekstravagantnom i histeri nom radoau. Nije ljubav prema zemlji to ato pokree ovu navalu radosti -- nego borba, sportska slava, igra, veli anstvenost najveeg od svih takmi enja.</p> <p>Ponavljam, bistriji su oni od vas koji su otvoreno tvrdili da je rat prirodni cilj kraljeva i otmenih ljudi. Oni najvei od vas, oni koji imaju najviae ~ivota u sebi, najuzviaeniji, su viae od svih posveivani vaaem na inu ~ivota. Shodno tome, najni~i od vas su smatrani nedovoljno vrijednim za pristup sjajnom druatvu ratnika. Prostak se ne smije usuditi da ~eli status ratnika. I danas, baa kao i u stara vremena vi gajite samo prezir (koji se ispoljava u svom punom intenzitetu u vremenu rata) prema istinskim mirotovorcima. Vaaa priroda je danas ista kao i prije hiljadu godina. U mra noj svojeglavosti britanskog ratnika joa uvijek opstaje preutna jarost skandinavskog Berzerkera . I uzaludni su, besplodni i neozbiljni svi napori da se ogradi i uguai najdrasti niji i najnjegovaniji izraz vaaih prirodnih instinkta.</p> <p>Ali u ratu, kao i u svim drugim ~ivotnim igrama, vi zadovoljavate vaa moral time ato primjenjujete i dr~ite se zapanjujue preciznosti. Na taj na in vas ubistvo ostavlja nedirnute i  iste: ali ubiti na neki drugi na in nije gospodski. U ponekim od tih finih detalja u ponaaanju u ratu i duelima mo~e da se krije neki stvarni moralni zna aj. Ali nas zapanjuje da jednostavno dr~anje i praktikovanje preciznih pravila vama daje dovoljno osjeaja ispravnosti da potpuno olakaate svoju savjest.</p> <p>Da se vi zaista brinete za pravdu i nepravdu umjesto za sportsku pravu stvar  ili  ast, kakva bi samo poplava u~asa, sa~aljenja i klonulosti pratila svaki od vaaih ratova: sa kakvom biste samo neobuzdanom ~urbom tr ali da se meusobno utjeaite; sa kakvim biste potresima moralnog u~asa analizirali iznova i iznova katastrofalno ludilo iz kojeg ste upravo izaali. Blagi Bo~e! Upravo se poubijali desetine, stotine hiljada ljudi, o eva i sinova: u ljutom bijesu borbe vi ste ih sasjekli, uguaili, udavili, iskasapili i oslijepili. Bezbroj roditelja punih ljubavi, djece, prijatelja su se probudili u znoju iz nonog koamara i u~asne slike kona nog o aja, iz nagomilanih jezivih agonija. A sada, kada je sve gotovo, tr ite li u svoje crkve, uplakani, bacate li se pred noge sveatenika i pred oltar, u~asnuti mialju da su ubistva koja ste po inili mo~da mogla biti izbjegnuta i da barem dio odgovornosti mo~da le~i nad vaaim glavama? Jer zasigurno, ako postoji  ak i najbljea mrlja krivice, najmanji trag ljage, zrno, nevidljiva pjega, previd, trenutno nestrpljenje, ponos, bezobzirnost, radi koje niste potpuno, potpuno i potpuno nevini, tada je zaista potrebno svo Bo~ije Saosjeanje i svo bezgrani no Bo~ije opraatanje.</p> <p>Ali vaai ratovi nisu nikada ni prestali, jer istorija ih zapisuje, i to ako ne sa istom onom navalom ponosa i drskosti sa kojim su i zapo eti. Da li se ikada Te Deum pretvorio u Mea culpa? Da li je ikad rat uaao u istoriju druga ije nego kao slavna avantura, slavna u pobjedi i slavna u propasti? A  ak i ako se, nakon stotinu godina, neki istori ar tu i tamo usudi da dirne u besprekornost vaaih ciljeva makar i jednom jedinom vjerodostojnom sumnjom, da li je ikada to probudilo krivicu makar i hiljadu puta slabiju od probuenog ponosa i sree koji se javljaju uz sjeanje na ratne podvige, koliko god daleki bili?</p> <p>Upravo ste proali kroz najdivljiji i najuniverzalniji od svih ratova. Pretra~ite dobro vaaa pamenja i vaau atampu. Gdje je smirena skromnost, strahopoatovanje, drhtanje i zapanjenost koji su morali prekriti svijet kada je objavljeno primirje? Zar niste odmah poslali predstavnike da se nagaaju i trampe, da optu~uju i osuuju? I iznad svega da odr~e vaae nacionalno dostojanstvo! Pa kakvo dostojanstvo molim vas? `ta je ikome od vas ostalo od dostojanstva? `ta je ostalo od  estitosti bilo kome ko je u etvovao u bijesnim i bogohulnim pirovima ovih pet godina?</p> <p>Vi mrzite rat? Besmislica; vi u~ivate u njemu. Ako se desi da u prolaznom umoru koji prati naporan trud malo zastanete da razmislite, vi se ne usuujete razmialjati o korijenima zla da ne biste slu ajno u inili ratove nemoguim. Vi se majete sa par propisa, zakona o bojnim otrovima, Flammenwerfer pravila, naoru~anim i nenaoru~anim brodovima i sli nim uzaludnim trivijalnostima. Vi jedni druge zovete nesportskim  -- a dan kasnije ste spremni, ako se uka~e prilika, da se ponovo otisnete u isti stimuliaui poduhvat.</p> <p>Pa ipak, tvrdim, zbog svega ovoga vi nikad ne mo~ete biti krivi u svojim sopstvenim o ima  ni jedan od vas. Osuda mo~e doi samo od nekoga koji ne dijeli vaa moral. Vaaa savjest vas ne mo~e pei, jer vi niste uradili niata loae. Rat je glavni simbol vaaeg ~ivota, pravi i pobjedni ki izraz vaaih instinkta. Zato, koja god crkva i religija propovjeda u periodima izmeu borbi, vi se sjeate svih vaaih ratova sa  e~njivim ponosom kao najva~nijih dogaaja u vaaem postojanju. Sjaj i divota rata, i u piriremi, i u akciji i u prisjeanju, u ritmu armija koje vje~baju, u bezumnom uzbuenju borbe, u veli anstvenoj komemoraciji spomenika i pjesama i raznih drugih motiva, to je cvijet vaae civilizacije, kako materijalne tako i duhovne. Ni u  emu vi niste toliko efikasni kao u ratu; ni u  emu tako istiniti prema sebi. Napete do krajnjih granica u ovoj strahovitoj igri, vaae sjajne sposobnosti nalaze punu i ~estoku vje~bu. I ko god vas pod Bo~jim krovom prekori ili obeshrabruje, postaje vaa vje ni neprijatelj.</p> <p>Razvijajui ovu temu, ja nisam u stanju da preuzmem na sebe da odgovorim na sve primjedbe koje se javljaju  ak i meni. Naravno jednim dijelom, na neke od ovih primjedbi nije ni mogue odgovoriti i pom mom mialjenju one same vrve od primjedbi. Dijelom su u pitanju besplodne primjedbe. Ali doti ui neke od njih, mo~da mogu moj stav da u inim jasnijim. Podsjetiete me, na primjer da kada god je rat bio objavljen, mi Jevreji smo odgovorili na poziv jednako spremno kao i vi. Statistike (koje su prili no vjerodostojne u ovakvim uopatenim stvarima) ovo pokazuju. Ali ne vjerujem da mi to radimo iz istih motiva. Nas mnogi razlozi navode na to. Mi smo svuda, uglavnom, stranci. Osjeaj inferiornosti u naaem statusu vodi nas u ekstremne ~rtve da bismo opravdali naae zahtjeve za jednakoau. I viae od toga: mi Jevreji smo toliko  esto i sna~no podsjeani, u svim liberalnim zemljama zanovanim na ustavu, da treba da smo zahvalni za dozvolu ato tu ~ivimo, da mi zbog toga razvijamo osjeaj zahvalnosti koji je ne samo nesrazmjeran nego povremeno i groteskan. Naau djecu u e godinu za godinom, u akolama i drugdje, da porede svoju trenutnu slobodu i ravnopravnost sa ugnjetavanjem i gor inom koja je bila okru~enje njihovih roditelja drugdje.  esto ovaj kontrast onakav kakav je oslikan u njihovoj maati ne odgovara realnosti. Ali bilo kako bilo ova neprestana i sna~na podsjeanja stvaraju svoj efekat. Dijete skoro povjeruje da je Amerika postala sobodna zemlja  isklju ivo za dobrobit potla enih stranaca, i umjesto da prihvate ameri ki sistem vladanja odmjereno, sa pravim odnosom poatovanja i kriticizma, razviju suspregnutu histeriju zahvalnosti. Ovo nije zdrav i prirodan osjeaj. Djeci ne bi trebalo nametati takve osjeaje. A ako pitanje doprinosa slobodi doe na red, mi Jevreji smo u inili jednako mnogo za osloboenje  ovjeka kao bilo koji drugi narod. Ali Jevrej, ugnjetavan par excellence, po inje da gleda na ameri ku slobodu kao na li nu uslugu. Nije ni  udo da Jevreji ~ure da se bore za Ameriku. Pa ipak, nasuprot ciframa, i dalje postoji sna~an utisak u inostranstvu da su Jevreji potkazali u svojoj du~nosti , da su bili zabuaanti . Ovo osjeanje se javlja iz instinktivnog priznavanja te razlike meu nama. Mi Jevreji ne volimo borbu. Vi neznaboaci volite. Povrh toga, zato ato volite borbu, vi ste mnogo spretniji od nas u sakrivanju povremene odbojnosti prema borbi. Zaista, o igledno je da ato se viae bojite da uzmete u eae u borbi, viae ete je veli ati i idealizirati: dok Jevrej koji se boji pridodaje svom kukavi luku joa i stvarnu i otvorenu nenaklonost.</p> <p>Ali mimo ovoga, mi ne smijemo zaboraviti da sa akolama zapadnog svijeta otvorenim za naau djecu, vaa pogled na stvari biva postepeno utisnut u naau stranu psihologiju. U drugim dijelovima ove knjige pisau o stvarnim i o iglednim uspjesima vaaih napora. Ali samo u primijetiti ovde da su jevrejska djeca u vaaim akolama upuena da osjeaju da je ne voljeti borbu znak kompletne inferiornosti. Odlu no da postane jednako vama, jevrejsko dijete preduzima,  esto i uspjeano, da promijeni svoj stav i postane borbeno. Ali to je vjeata ki uspjeh. To ato vi radite instinktom, ono radi iz osjeaja obaveze. Ono se bori silei se na to. Ono nema vaa prirodni dar i poticaj na borbu.</p> <p>Naravno, dok ja pokuaavam da ustanovim, izmeu ostalih, i ovu razliku, rei ete mi da je opasno generalizovati . Interesantno je sa kojim kona nim sudom ova opata teza treba da slomi onoga koji generalizuje. Pretpostavimo da je ta no da je opasno generalizovati: zar nisu mnoge neophodne stvari opasne  kao na primjer radjanje djece ili kopanje uglja? Istina je ne manje istina samo zato ato je opasna -- tj. otvorena za zloupotrebu. Pa ipak, najozbiljnije istine se i mogu iskazati samo kao generalizacije. A ova najozbiljnija istina je jedna od takvih, ova suprotnost odnosa prema ratu izmeu Jevreja i neznaboaca. I dok god suprotnost postoji, bie ja a od volje, ja a od razuma. Dok smo god na suprotnim polovima, moraemo da  inimo stalne i izvanredne napore da se slo~imo jedni uz druge.</p> ---------------------- </body> <br> <br> <br> </html>